Republika Srbija OPŠTINA PEĆINCI, mesto prosperiteta
Autonomna Pokrajina Vojvodina OPŠTINA PEĆINCI, mesto prosperiteta
OPŠTINA PEĆINCI, mesto prosperiteta
Petak, 12. Januar 2024.

I selo, i grad

Povratak

Prenosimo tekst iz serijala Pećinačke novine u poseti mesnim zajednicama opštine Pećinci, objavljen u decembarskom broju ovih novina.

I selo, i grad
I selo, i grad

Jedno od nedavno najtežih pitanja poznatih TV kvizova: “Koje mesto u Srbiji ima više zaposlenih nego stanovnika” nije više tako zanimljivo jer sada već svi znaju da je reč o Šimanovcima. Izazov za ljubitelje Ginisovih rekorda moglo bi da bude istraživanje da li su Šimanovci u tom smislu oborili svetski rekord, jer teško da postoji još neko mesto u kome je broj zaposlenih gotovo tri puta veći od broja stanovnika. Naime, po poslednjem popisu Šimanovci imaju zvanično tri i po hiljade stanovnika, a po svim relevantnim procenama oko deset hiljada zaposlenih. Kolone autobusa i automobila dovoze zaposlene ne samo iz okolnih sela i gradova, uključujući i Beograd, već i iz Bogatića, Šapca, Inđije, Pančeva, Šida… Ta okolnost je, pored niza prednosti, donela i neke, za do tada tipičnu seosku sredinu neočekivane nevolje koje je trebalo brzo rešavati, kaže predsednik Saveta MZ i poslanik u Skupštini AP Vojvodina Aleksandar Mandić.

“Nagli privredni razvoj može da ugrozi bezbednost ukoliko ga ne prate adekvatna putna mreža i usporavanje saobraćaja. Zato smo uradili tri semafora, kako bi starijim licima i deci bio omogućen bezbedan prelaz preko frekventnog državnog puta B reda, a izgradili smo i pešačke staze kako bismo pešake i bicikliste sklonili sa puta. Pitanje da li je neophodan još jedan semafor, na raskrsnici puta prema JUB-u i PINK-u, na razmatranju je u JP “Putevi Srbije” i biće rešeno čim se stručnjaci usaglase da li je bolje da na tom mestu bude semafor ili kružni tok”.

Saobraćajna gužva i žurba vozača da uhvate “zeleni talas” na glavnom putu nisu jedine tipično gradske odlike Šimanovaca: nikle su mnoge i grade se nove stambene zgrade, potražnja za stanovima neprestano raste, mesto ima kompletnu komunalnu infrastrukturu koju ni mnogi gradovi nemaju (kanalizacija, gasovod, fabrika vode, putevi), otvoreni su restorani kakvih ni u prestonici nema, a koliko je tek apoteka, prodavnica, kafića, mesara, servisa, firmi za ketering – teško ih je sve i pobrojati. I pored svega toga, na pitanje koja je investicija poslednjih godina bila najvažnija za Šimanovčane, naš sagovornik Aleksandar Mandić bez razmišljanja odgovara da je to vrtić.

“Šimanovčani su 40 godina čekali da dobiju novi vrtić, jer je stari bio neuslovan, do njega se dolazilo visokim i strmim stepeništem. Kad god bi granulo proleće svaki izlazak u park sa decom bio bi rizičan za decu i fizički naporan za vaspitačice. Dugo smo čekali, ali vredelo je: danas imamo vrtić koji je po svemu jedan od najfunkcionalnijih i najlepših u Srbiji” – naglašava Mandić.

Marijana Dobrić, rukovodilac odeljenja Predškolske ustanove u Šimanovcima, ističe da uslovi rada zaposlenih i boravka dece u starom i novom vrtiću ne mogu da se porede.

“Ovde imamo sve uslove za rad sa decom, a deca imaju sve uslove za bezbrižno, radosno detinjstvo te da kasnije u život ponesu samo lepe uspomene iz vrtića. Zgrada je projektovana tako da se deca u njoj lako orijentišu, a savršeno je opremljena da u njoj mogu lepo da se igraju i druže. U svako doba, kada vreme to dozvoljava, mogu da borave napolju, što je mnogo zdravije i podsticajnije za njihov psiho-fizički i socijalni razvoj” – kaže nam Marijana, i dodaje da su se izgradnji vrtića u Šimanovcima radovali i roditelji iz Deča, Ašanje i Karlovčića koji ovde dovode decu u celodnevni boravak.

Izgradnja vrtića nije direktno povezana sa privrednim razvojem, ali pojedine druge investicije od izuzetnog značaja za meštane jesu bile rezultat odgovornog odnosa lokalne samouprave prema usaglašavanju potreba privrednika i mesne zajednice. Šimanovčanin Zoran Vojkić, zamenik predsednika opštine, poslednjih godina bio je, a i danas jeste, premda ne zvanično, koordinator između lokalne vlasti i meštana. Kreatori opštinskog budžeta mogu iz prve ruke od Vojkića da saznaju koje su investicije u Šimanovacima najpotrebnije te da tamo usmere i budžetska sredstva i projekte kod viših organa vlasti. Tako je, na primer, usled povećanih potreba za vodom zbog dolaska velikih kompanija, bilo neophodno izgraditi fabriku vode, čime je rešen problem snabdevanja kvalitetnom pijaćom vodom ne samo radne zone, već i čitavog mesta.

“Fabrika vode završena je 2015. godine, četiri bunara su uvezana i priključena na prečistač. Zbog visokog procenta mangana u vodi, bilo je potrebno da se nabavi uređaj za prečišćavanje, što je u to vreme bila investicija vredna 90 miliona dinara. Fabrika ima dva rezervoara koja, u slučaju havarije, obezbeđuju nesmetano snabdevanje vodom 24 sata, kao i agregat za slučaj da nestane struje. Sve analize, inače, precizno pokazuju da je voda iz fabrike vode ekstra kvaliteta” – kaže Vojkić.

Kada je reč o putevima, poznato je da je put Šimanovci-Prhovo potpuno rekonstruisan, kao i put do Ašanje, rekonstruisane su Krnješevačka i Golubinačka ulica, pri kraju su radovi na asfaltiranju ulica Svetozara Miletića, Milana Ćirkovića i dela Katanić sokaka, a sledeće godine biće nastavljeni radovi u još nekoliko ulica, kaže nam Aleksandar Mandić.

“Postavljena je javna rasveta u ulicama gde nije postojala, kao što su Prvomajska i deo Mandić sokaka, u delu Grobljanske ulice i u ulici Jovana Jovanovića Zmaja. Izgrađen je i put do Sremskih Mihaljevaca, a nedavno i priključak puta do Mihaljevaca, što je od ogromnog značaja ne toliko za Šimanovce, koliko za meštane Mihaljevaca i Karlovčića. Asfaltiraju se i sporedne ulice, a radi se dokumentacija za izgradnju mini-obilaznice. Po novom urbanističkom planu Šimanovaca, biće rekonstruisana ulica Cara Lazara i povezaće se sa ulicama Vojvode Mišića, Grujić sokaka i izlaziće na Krnješevačku ulicu, kako bi se u što većoj meri izmestio saobraćaj iz centra Šimanovaca. Sledeće godine radićemo pešačke staze u delu Golubinačke, kao i u delu Dečke ulice, gde nedostaje. Inače, na tom poslu smo ovih dana imali lepu akciju koja nas podseća na dobar stari običaj da zajedničkim dobrovoljnim radom uradimo nešto dobro za zajednicu: meštani dela Dečke ulice izrazili su želju da sami izgrade pešačku stazu, a MZ i opština su finansirali troškove građevinskog materijala. Preostaje još da se asfaltiraju novoizgrađeni delovi postojećih ulica, kao i put do Golubinaca, za koji su opštine Pećinci i Stara Pazova obezbedile potrebnu dokumentaciju”.

Važne su i investicije u društveni standard i socijalni život meštana. Tako je, na primer, završena rekultivacija bivše deponije kraj nadvožnjaka i tu će naredne godine biti uređeno izletište sa klupama, drvoredima, mestima za roštilj i slično. Kad je već o tome reč, tokom izgradnje kanalizacije stradale su mnoge klupe na šoru, posebno u glavnoj ulici. Savet MZ-a u saradnji sa meštanima pokrenuo je akciju “Klupa na šoru” koja bi do proleća trebalo da rezultira postavljanjem novih klupa na pojedinim mestima, kako bi se vratio lep sremački običaj druženja na klupi ispred kuće. A da se dobri, stari običaji ne uguše u poplavi novih trendova, da tradicija preživi savremene tehnologije, pomoći će i aktivnosti u Zavičajnoj kući u Šimanovcima, koja je opremljena kao svojevrsna spomen-soba u kojoj se čuvaju slike i dokumenti iz prošlosti Šimanovaca, meštanima za podsećanje, a gostima za bolje upoznavanje mesta u koje su došli i gde rade. U tom lepom prostoru koji je Savet MZ-a uz pomoć Opštine opremio u nekadašnjoj sali za venčanja, već dve godine odvijaju se manji kulturni događaji. Za Udruženje žena “Šimanovčanke” opremljen je prostor adekvatno nazvan “Sremački etno kutak”, i tu žene posetiocima mogu da prodaju svoje rukotvorine i zimnicu koju pripremaju na tradicionalan način, za sebe i one koji cene slane i slatke dragocenosti domaćinskog špajza. “Šimanovčanke” tako čuvaju tradiciju i dobre običaje, ali se, ne manje posvećeno, bave i humanitarnim radom – rade sa bolesnom decom, spremaju uskršnje i božićne paketiće za decu, ukratko – uvek su aktivne. Savet MZ-a ima dobru i plodonosnu saradnju ne samo sa “Šimanovčankama”, već i sa ostalim udruženjima u mestu – sa sportskim organizacijama, folklornim društvima, lovačkim udruženjem, sa školom i vrtićem. Svima njima, i svim meštanima, od letos je dostupan još jedan prostor u centru Šimanovaca: renovirana je i kompletno opremljena prostorija iznad lovačkog doma – sala sa 70 mesta za rođendane, krštenja, daće. Bilo je još mnogo “sitnih” investicija od kojih pominjemo samo neke: opština je finansirala izgradnju zgrade u porti za crkvenu prodavnicu i palionicu sveća, a na inicijativu Saveta MZ uz pomoć kompanija koje ovde posluju urađen je i letnjikovac u porti. Rekonstruisana je staza do groblja i posađene sadnice pored staze, na samom groblju i pored kapele. Na više lokacija u mestu zasađeno je preko 200 sadnica.

Premda je opremanje i otvaranje već pomenute Zavičajne kuće značajno doprinelo bogatijem kulturnom životu meštana, veće investicije u ovu oblast tek se očekuju, saznajemo od Mandića.

“Uradili smo projektno-tehničku dokumentaciju za dogradnju Doma kulture, očekujemo da će Pokrajinska vlada finansirati taj posao. Biće to moderan objekat u kome će svi sadržaji KC-a u Pećincima za samo nekoliko dana kasnije biti dostupni i Šimanovčanima. Dom će imati veliku čitaonicu sa bibliotekom, prostoriju za penzionere, mini-galeriju”.

Novoj čitaonici obradovaće se mnogi, a naročito Milica Jovanović, koja se iz Beograda doselila u Šimanovce. Ona kroz radionicu “Čarolija čitanja” radi na tome da knjigu i čitanje približi deci. Jer, deca koja mnogo vremena provode na telefonu a malo uz knjigu nervoznija su, nemaju fokus, dosadno im je da rade obične stvari kao što je trka za loptom, a u ozbiljnom su riziku da dođe i do nekih razvojnih poremećaja, kaže Milica.

“Dopada mi se život u mestu koje nije ni selo ni grad, a istovremeno je i selo i grad. Ravnica je smirujuća, ljudi su ovde opušteniji nego u gradu, više se šale i druže, postoji razvijen komšijski odnos, a što u gradu više gotovo da i ne postoji. Osim toga, još uvek u Šimanovcima možete da nađete domaća jaja, sveže mleko, sir – ne zavisite od megamarketa, a do centra Beograda se brže stiže nego iz mnogih beogradskih naselja” – objašnjava Milica.

I tako, dok se neki doseljavaju iz Beograda, po slobodnim procenama bar trećina stanovništva koja živi u Šimanovcima, prijavljena je u Zemunu i Beogradu. Ako je nekada i bilo razloga za to, sada ima mnogo realnih razloga da se prijave tamo gde i žive, jer od zvaničnog broja stanovnika zavisi broj lekara u opštini i zaposlenih u javnim ustanovama, a i mnogo toga još.

Sve u svemu, malo je prostora da se pobroje sve kapitalne i manje investicije u puteve Šimanovaca, i u Šimanovce uopšte, zato priču završavamo vraćanjem na sam početak promena u ovom mestu, kada su cene zemljišta dostizale astronomske razmere te je tako ovde nastala izreka da na šimanovačkim njivama najbolje “rađaju” stotine hiljada evra. Nije to ugrozilo poljoprivredu. Oni koji žele da se bave zemljoradnjom, prodali su skupu zemlju u industrijskoj zoni i kupili znatno više zemlje van građevinskog rejona, uz to su obnovili mehanizaciju i postali još uspešnije domaćini nego što su pre toga bili.

Saša Radivojević nije prodavao zemlju, niti je požurio da se zaposli u nekoj od firmi. Obrađuje 60 jutara zemlje i pruža usluge ljudima koji imaju zemlju, a nemaju potrebnu mehanizaciju.

“Mnogo je lagodnije raditi za platu, ali nisam siguran da plata može biti dovoljna za sve potrebe jedne porodice. Poljoprivreda jeste teško zanimanje i ne donosi uvek profit, ali ako je čovek uporan, ako prati nova dostignuća i spreman je za promene, može da se opstane. Bitno je da se čovek ne pokoleba ako jedne godine nema zarade, jer će je biti sledeće. Prošle godine, ja sam od zarade kupio tri jutra zemlje i nov traktor, ove godine je drugačije, ali spasava me to što pružam usluge drugima i što umem sam da popravim mehanizaciju i da pravim šupe za mehanizaciju – majstori traže koliko košta materijal pa sam silom prilika izučio više zanata. Uz to imam podršku ukućana, pre svega supruge, koja pritekne u pomoć kad god može, iako je zaposlena. Mladim poljoprivrednicima koji vole zemlju mogu da poručim samo jedno: budite uporni i stalno stičite nova znanja i veštine” – naglašava Saša.

I tako, šta reći za kraj? Na šimanovačkim njivama izrasle su mnoge fabrike i hale, ali mnogo je više njiva na kojima rastu kukuruz i pšenica. I to su, eto, Šimanovci danas: vredni radnici, preduzetnici i ratari, hale i semafori, stambene zgrade i kuće, luksuzni restorani i puni špajzi, naravno, i – klupe na šoru.

Kalendar

Kliknite na označeno polje za detalje